Još je Sokrat rekao: Progovori, pa ću znati tko si. Razlog tome je što se upravo u govoru otkriva čovjekova suština – u konstrukciji rečenica, izboru riječi, intonaciji, pravilnom izražavanju i još mnogim naizgled malim i na prvi pogled nebitnim elementima. Za ovu staru mudrost, narod ima izreku: Čovjek se dočekuje po odjeći, a ispraća po pameti. Uostalom, o pameti se može suditi samo po govoru: Čovjek može biti lijep i dobro obučen, a može nositi skromno odijelo i ne odlikovati se ljepotom. Međutim, čim taj neko progovori, postaje jasno kakva mu je duša. U govoru se otkriva nivo razvoja duše.
Osobe čija je duša na najvišem nivou razvoja, govore obično tiho i smireno, jasno i razgovijetno. Pažljivo se izražavaju. U govoru se služe brojnim metaforama i usporedbama, tako da je ono što govore zanimljivo. Takav čovjek nikoga ne vrijeđa i ne napada. Po pravilu izbjegava grubost i oštrinu, iako govori otvoreno. Ima osećaj za humor, ali se u svojim duhovitim pričama najčešće smije sebi. Nakon razgovora s takvom osobom, ostaje uzvišen osjećaj, kao nakon dobre glazbe ili dobrog filma. Iz njegove priče naučite nešto novo, duša vam postane smirena. Svojim riječima vam ulijeva snagu. Međutim, ovakvi ljudi su jako osjetljivi. Ako ih netko okleveta ili im se ružno podsmjehne, oni fizički pate. Zaista se zbog toga loše osjećaju, a mogu se čak i razboljeti.
Na drugom nivou razvoja duše, govor je aktivan i energičan. Ponekad čak i previše. Takvi ljudi imaju sposobnost razgovarati o raznim temama, ali najčešće govore o novcu, politici, osobnim odnosima i zdravlju. Oni izražavaju svoje mišljenje, skloni raspravljanju, svađi i opovrgavanju. Takva osoba voli šale, a posebno šale na tuđi račun – takvoj osobi su svi drugi smiješni. Takav čovjek je sklon kritici, ali ne dozvoljava kritiku na vlastiti račun. Lako se naljuti i lako zbog toga započne svađu. Rado govori o seksu, a sklon je i javno govoriti o suviše osobnim stvarima. Nakon razgovora s takvom osobom, osjećate se umorno, iako u početku može da bude zanimljivo – jednostavno previše priča.
Najniži nivo razvoja duše odlikuje grub govor i loše izražavanje. Čovjek teško pronalazi riječi kad želi nešto reći, s obzirom da mu je riječnik vrlo siromašan. Međutim, svađa se savršeno – za to ima bogat repertoar riječi. Humor veže uz teme smrti i nasilja, preljuba i seksa. Takva osoba zna mnogo sličnih priča. Stalno priča o nekome, prenosi tračeve i glasine, ogovara. Njegov govor je ispunjen zavišću i zlobom, kukanjem i žalbama. Čim otvori usta, kao da se loš zadah raširi po sobi. Njegovo prisustvo je nepodnošljivo – kao da se nalazite pored kante za smeće.
To su tri nivoa razvoja duše, koji se mogu prepoznati po načinu govora svake osobe. I sami možemo prijeći s jednog nivoa na drugi, čak i u toku istoga dana. Ali što se češće spuštate na treći, najniži nivo, teže je vratiti se na viši. Zbog toga akademik Lihačov nije čak ni u zatvoru proklinjao, iako su ga zato i tukli. Dobro je znao koliko je lako spustiti se i izgubiti razum, odgoj, pa čak i dušu…
Ljudi
koji imaju visok nivo razvoja duše svojim riječima liječe, dok ljudi na
najnižem nivou razvoja ubijaju i inficiraju druge svojom pokvarenošću. Osobe koje
su postigle visok nivo razvoja duše žive duže i rijetko se razboljevaju, to je
poznata činjenica. Lijepa riječ ne liječi samo druge – ona također donosi
samoozdravljenje. Zato se treba razvijati i što više napredovati na ljestvici
dobrih riječi – za vlastito zdravlje i dugovječnost.
